„Zamislite umjetnika koji posjeduje virtuoznost Jaca Pastoriusa, glasovnu fluidnost Georgea Bensona, osjećaj za pjesmu i harmoniju Joãa Gilberta, sve to pomiješano s afričkom kulturom. Dame i gospodo, predstavljamo vam Richarda Bonu!“ – Los Angeles Times

Obožavatelji ga nazivaju „afričkim Stingom“, kritičari profesionalcem, ali njegov jedinstven i elektrizirajući stil povezivanja s publikom je ono što ga čini istinskim glazbenikom. Lakoća vokalnog izražavanja, vrhunska vještina sviranja bas-gitare, jedinstveno umijeće pisanja i aranžiranja pjesama i sposobnost da savlada svaki instrument samo gledajući druge čine Richarda Bonu jednim od rijetkih afričkih glazbenika koji su se uspjeli pozicionirati u sam vrh svjetske glazbene scene.

Bona je ostao vjeran svojim kamerunskim korijenima te su afrički ritmovi prisutni na svakom od njegovih sedam albuma. Na prva tri, Scenes from My Life, Reverence i Munia, ogleda se njegov jedinstveni pristup pričanju priča kroz glazbu. Inspirirani njegovim korijenima, Bonini albumi progovaraju o međunarodnim problemima te odražavaju njegovu želju da kroz glazbu izrazi stav o problemima potlačenih. Kao angažirani glazbenik, svoje je djelovanje proširio na nova glazbena područja te se udružio s kongoanskom zvijezdom Lokuom Kanzaom i antilskim pjevačem i skladateljem Géraldom Totoom kako bi 2004. godine objavili zajednički album Toto Bona Lokua, na kojem Bona potpisuje četiri pjesme.

Trio je zatim održao niz koncerata diljem Francuske, nakon čega je Bona odradio europsku turneju s gitaristom Mikeom Sternom i gostovao na albumu Mo Bop 2 japanskog gitarista Kazumija Watanabea. Nedugo zatim njih su se dvojica otputila na turneju po Japanu, što je Boni pružilo priliku da u svoj rad uklopi novu kulturu i zvuk. Nastupao je i s Patom Methenyjem, gostovao na dva albuma Bobbyja McFerrina i ostvario brojne druge značajne suradnje.

Godine 2004. proglašen je Međunarodnim umjetnikom godine na dodjeli Nagrada Victoires du Jazz. Ta prestižna nagrada potvrdila je njegovu sposobnost da privuče raznoliku publiku iz žanrova u rasponu od jazza, popa, bossa nove do tradicionalne glazbe, afro-beata i funka. Bona je 2005. godine gostovao na albumu Rhyzome Marija Canongea, a bio i jedan od autora glazbe za film Massai, les guerriers de la pluie Pascala Plissona. Kao član grupe Steps Ahead Bona je nastupao na brojnim pozornicama, među ostalim na Međunarodnom gitarističkom festivalu u Adelaideu, kao i s mnogim vodećim glazbenicima, primjerice s Johnom Legendom na albumu Tiki, koji je također bio nominiran za Grammy 2007. godine u kategoriji Najboljeg albuma suvremene svjetske glazbe.

Premda je cijelu 2008. i 2009. godinu proveo na turneji, Bona je objavio album The Ten Shades of Blues, koji prikazuje njegovo iskustvo s različitim varijantama blues glazbe s kojima se susretao na turnejama po Sahelu, Brazilu, Indiji, SAD-u i Kamerunu. Nedugo nakon toga, na Međunarodnom jazz festivalu u Montrealu dodijeljena mu je Nagrada Antonio Carlos Jobim. Kao jedan od sedam osvajača, istaknuo se kao umjetnik u žanru svjetske glazbe (world music) čiji je utjecaj na evoluciju jazz glazbe općepriznat. Godine 2012. osvojio je i prestižnu nagradu Grand Prix SACEM u kategoriji jazza. Njegov zlatni album iz 2013., Bonafied, primjer je fuzije različitih kultura kao smjera u kojem se Bona glazbeno razvija. Zahvaljujući brojnim nagradama, nastupima i godinama glazbenog usavršavanja, Bona je postao jedan od najuspješnijih i najtraženijih glazbenika generacije koji kontinuirano redefinira svoj glazbeni stil.

Svoju je karijeru, koja traje već više od trideset godina, posvetio promoviranju mira, sreće i zajedništva kroz glazbu, a trenutno je na putu da postigne svoj cilj i nastupi u svakoj zemlji svijeta.

Fotografija © Jarasum Jazz Festival