András Schiff rođen je u Budimpešti 1953. godine. Obuku iz glasovira započeo je u dobi od pet godina kod Elisabeth Vadász, a kasnije se školovao na Akademiji Franz Liszt u Budimpešti kod Pála Kadose, Györgya Kurtága i Ferenca Radosa te kod Georgea Malcolma u Londonu.

Pijanistički recitali važan su dio njegovog glazbenog djelovanja, osobito ciklusne izvedbe djela za glasovir Bacha, Haydna, Mozarta, Beethovena, Schuberta, Chopina, Schumanna i Bartóka. Od 2004. godine Schiff je izveo cjelokupan opus Beethovenovih klavirskih sonata po kronološkom redu u više od dvadeset gradova. CD sa snimkom jednog od tih nastupa, onog u ciriškom Tonhalleu u izdanju diskografske kuće ECM, nagrađen je brojnim uglednim priznanjima.

Za album Ghost Variations s djelima Roberta Schumanna (ECM) Schiff je 2012. godine primio Međunarodnu nagradu za klasičnu glazbu za izdanje godine u kategoriji solo instrumenta. Album koji je snimio sa suprugom Yuuko Shiokawa (violina) s djelima J. S. Bacha, F. Busonija i L. van Beethovena objavljen je ujesen 2017. godine, a izdanje s pijanističkim djelima F. Schuberta 2019. Tijekom posljednje dvije godine snimio je album komorne glazbe u suradnji s klarinetistom i skladateljem Jörgom Widmannom, na kojem se nalaze dvije Sonate za klarinet, op. 120, J. Brahmsa i Intermezzi za glasovir J. Widmanna pisani za Schiffa, te svoj posljednji album, na kojem na Blüthneru izvodi dva koncerta za glasovir J. Brahmsa s ansamblom Orchestra of the Age of Enlightenment, objavljen 2021.

Godine 2017. izdavačka kuća Bärenreiter i Henschel objavila je njegovu knjigu eseja i razgovora s Martinom Meyerom Music Comes from Silence.

András Schiff nastupa s najznačajnijim međunarodnim orkestrima i dirigentima, a jedan od njegovih glavnih fokusa su izvedbe klavirskih koncerata Bacha, Mozarta i Beethovena pod njegovim ravnanjem. Godine 1999. osnovao je vlastiti komorni orkestar, Cappella Andrea Barca, s kojim blisko surađuje kao dirigent i solist, kao i s Europskim komornim orkestrom.

Schiff je strastveni komorni glazbenik od rane mladosti. Od 1989. do 1998. bio je direktor Glazbenih dana u Mondseeu, festivala komorne glazbe međunarodnog ugleda. S Heinzom Holligerom je od 1995. do 2013. godine bio umjetnički direktor festivala Ittinger Pfingstkonzerte u bivšem kartuzijanskom samostanu Kartause Ittingen u Švicarskoj. Koncertni ciklus Omaggio a Palladio u Teatru Olimpico u Vicenzi se od 1998. održava pod njegovim vodstvom.

U proljeće 2011. godine privukao je pozornost zbog protivljenja političkoj situaciji u Mađarskoj te je u svjetlu napada pojedinih mađarskih nacionalista koji su uslijedili odlučio da više neće nastupati u domovini.

András Schiff dobitnik je nekoliko međunarodnih nagrada. U lipnju 2006. godine je kao izniman interpret Beethovenove glazbe izabran za počasnog člana Beethovenove kuće u Bonnu. U rujnu 2008. godine primio je medalju Wigmore Halla za 30 godina bavljenja glazbom. Godine 2011. dodijeljena mu je Nagrada Robert Schumann Grada Zwickaua, dok je u siječnju 2012. primio Zlatnu Mozartovu medalju Međunarodne fondacije Mozarteum. U lipnju iduće godine odlikovan je njemačkim Ordenom za zasluge u području znanosti i umjetnosti, a iste godine proglašen je počasnim članom bečkog Konzerthausa i posebnim pridruženim članom Balliol Collegea Sveučilišta u Oxfordu.

Godine 2012. odlikovan je Velikim križem sa zvijezdom za zasluge Savezne Republike Njemačke. U prosincu 2013. primio je Zlatnu medalju Kraljevskog filharmonijskog društva u Londonu za izniman doprinos glazbi, najvišu nagradu ovog društva. U srpnju 2014. godine Sveučilište u Leedsu mu je dodijelilo počasni doktorat, a u ožujku 2018. primio je počasni doktorat od princa Charlesa kao predsjednika Kraljevskog glazbenog koledža.

U lipnju 2014. kraljica Elizabeta II proglasila ga je vitezom za doprinos glazbi, a prosincu iste godine proglašen je počasnim građaninom Vicenze.

U lipnju 2022. dodijeljena mu je Bachova medalja Grada Leipziga kao „jednom od najvažnijih suvremenih interpreta Bachove glazbe“.

Fotografija (c) Nadia F Romanini